srijeda, 07.01.2015.
Neki dan sam vidjela super fotku knjige "1000 Zašto, 1000 Zato", sa naslovom "Ovo je bio moj google". Vratilo me to u vrijeme kada si za referat, esej ili bilo koji drugi obrazovni zadatak morao otići u knjižnicu i zatrpati se knjigama. Bi li se današnji klinci snašli u tom zadatku? Drago mi je što poznajem taj proces, iako ga zbog interneta više ne prakticiram. Da, praktičnije je ostati u svojoj kući i jednim klikom miša imati svijet i informacije na dlanu. Internet nam se u potpunosti uvukao u život. Naravno, nisam jedna od onih koja ne voli ili osuđuje tehnologiju, ali imam osjećaj da smo se zbog nje uljenili i umislili. Sigurno se i vama masu puta dogodilo da sa ekipom na kavi vodite raspravu kako se zove neki glumac, koja je naslovna pjesma nekog albuma, tko je autor nekog djela, koja su antička, a koja nova svjetska čuda. U toj situaciji uvijek vam netko spriječi dodatno naprezanje mozga, jer je već na internetu i sa zadovoljnim smiješkom čita točne odgovore.
Iako me ljute takve situacije i sama sam pri donošenju odluke o proizvodnji kozmetike, točnije sapuna, posegnula za internetom. Gotovo dva mjeseca čitala sam sve o procesima proizvodnje, materijalima, važnosti ulja, opremi. Nakon niza članaka, video radionica i ostalih gluposti, uvjerila sam sama sebe kako sve znam i kako je izraditi sapun totalno jednostavno. Bahato samopouzdana našla sam trgovine u RH koje u svom asortimanu imaju ono što mi treba, naručila baze i ulja i krenula u proizvodnju. O joj! Koje kardinalne greške sam radila. Jedna od dražih mi je ona kada u posudu na štednjaku nisam ulila vodu, pa se glicerin topio doslovno na paleži, a ne na pari. Teta na youtube-u iz moje video radionice savjetovala je određenu količinu ulja, koju sam i ja primjenila, ali njezin je sapun gramažom bio duplo veći neko moj. Kalupe treba samo malo poprskati medicinskim alkoholom, a ne utopit ih u isti. Suhe biljke mogu ići u glicerin, ali ne vreli. I tako dalje! Popis zajeba se nastavlja. Silno bespuće interneta prikazalo mi je taj proces toliko jednostavnim da mi je gotovo bilo nemoguće da mi sapun ne uspije. Ne moraš biti mudrac kako bi shvatio koliko se teorija i praksa razlikuje, kao i gledanje od samog rada. Brzo me popustilo dječje uvjerenje kako sve znam. Lekciju sam naučila...nisam najpametnija i najsposobnija osoba na svijetu, a internet nije najbolji izvor znanja. Da potreban nam je i daleko od toga da ga nema ja danas ne bih mogla naručivati materijal iz Britanije ili kalupe iz Nizozemske, dodatno učiti o uljima, no za naučeno o proizvodnji sapuna su ipak bile važnije moje ruke, logičnost, puno sati rada i strpljivost. Zbog toga dragi moji kreativci neočajavajte ukoliko vam nešto ne uspije. Bude s vremenom!
Ovo su neki od mojih prvih sapuna...
a ovo radim danas!
ponedjeljak, 05.01.2015.
Neću vas odmah u prvom postu gnjaviti svojom tužnom životnom pričom. Dobro možda samo u kratkim crtama, kako biste dobili potpunu sliku, valjani kadar.
Nakon deset godina radnog staža u jednoj televizijskoj kući, sredinom lipnja prošle godine dala sam otkaz. Zašto? Tri su razloga. Kao prvi i najvažniji jest činjenica da mi je plaća kasnila 4 mjeseca, a kada bi na račun i sjela neka uplata, to ili je bilo 30% ili 50% plaće, ili tek putni troškovi. Drugi razlog je trenutni status novinarstva. Prije smo ih nazivali lešinarima, danas su plaćenici...loše plaćeni. I treći razlog su političari o kojima uistinu nije potrebno dodatno razglabati. Uz poprilično negodovanje roditelja, ali i šire okoline, kojoj nije bilo jasno zašto dajem otkaz na radnom mjestu na neodređeno, odluka je pala. Spakirala sam svoje stvari iz ureda, pozdravila kolege, zahvalila se šefovima i napustila postrojenje. Iskreno pao mi je kamen sa srca, a omča koja mi je sve čvršće stiskala vrat, kao da je pukla.
Danas sam članica institucije koja okuplja najviše mojih zemljaka, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Svakodnevno pratim oglase za posao i ne mogu se načuditi gluposti takozvanih mjera i poticaja za zapošljavanje. Nakon tri otvorena oglasa u kojima traže studente ili pak osobu za usavršavanje (mjere), naiđem na jedan koji me prvotno dobro nasmijao, a potom i raspizdio. Naime neko tamo poduzeće traži mlade osobe za organizaciju događanja, PR poslove itd. Navode oni u posljednjim rečenicama oglasa "ukoliko niste ambiciozni i voljni dati sve od sebe, molimo vas da se ne javljate na ovaj oglas". Nakon tekstulanog dijela, slijedi onaj sa rubrikama: radno vrijeme, plaća, porebna znanja i naravno vrsta zaposlenja. Pod radno vrijeme stoji neodređeno, rubrika plaća ostala je prazna, dok su ovu za posebna znanja nafilali ko tortu, a pod vrsta zaposlenja ispisano je VOLONTIRANJE. Molim? Ok, nisam znala da je volontiranje vrsta zaposlenja. Možda našim poslodavcima uistinu treba neki grupni seminar kako bi naučili što znači posao, koja je njegova definicija i kako svatko za svoje treba biti plaćen.
Uglavnom, taj me oglas dodatno potaknuo da jednoga dana budem svoja šefica. I sada prelazimo na ljepše teme! Od uvijek koketiram sa kreativnim stvaranje. Izrada nakita, šivanje, crtanje, oslikavanje, pa čak i izrada namještaja samo su neke od stvari u kojima sam se okušala. Danas imam novu ljubav - prirodnu kozmetiku! Već godinu dana kuham sapune i slobodno mogu reći da sam prava maherica. Naučila sam sve o uljima, prirodnim bazama od voska, kozijeg mlijeka, maslinovog ulja itd. Svaki sapun koji napravim personaliziran je i do sada iz moje male tvornice nisu izašla dva ista sapuna. Kao što rekoh znanja sam usavršila, osmislila brend i krenula u realizaciju otvaranja obrta. Nimalo lak zadatak. Imate osjećaj da vam svi nešto prešućuju ili vas pak potiču na gluposti. Nedovoljno informacija, nedovoljno početnog kapitala. Da, moram vam reći da nemam ušteđevine i nisam dijete bogatih roditelja, tako da sve što ću raditi ići će puževim korakom.
Sada znate moju kratku životnu priču. U sljedećemo postu nastavljam sa abnormalno smiješnim komplikacijama admisitartivno birokratskog sustava, koje me neće spriječiti u naumu da postanem kraljica sapuna, hehe.
Unaprijed isprika, ukoliko već za tjedan dana počnem plakati i iznositi priču o odustajanju!
